Kako je počela povijest pasivnih kuća
Foto: Pasivna kuća u Darmstadtu, izvor www.passivhaustagung.de
Danas poznati koncept pasivnih kuća razvijen je u Njemačkoj početkom devedesetih godina. Kombinacijom ideja o super izoliranim objektima potpomognutih solarnim sustavima i niskoenergetskim standardima gradnje osmišljen je, testiran i proveden koncept gradnje koji omogućuje zadržavanje ugodnih temperatura u unutarnjem prostoru bez konvencionalnih sustava grijanja i hlađenja, piše portal Zelena zona.
Prvi povijesni modeli pasivne gradnje u nekim dijelovima svijeta odavno su izgrađeni iako nikad nisu bili poznati pod tim nazivom. Od obala Portugala do Irana i Kine kuće su građene tako da ne trebaju ni aktivno grijanje ni hlađenje. Na Islandu su još u srednjem vijeku gradili kuće s travom jer je drvne građe bilo sve manje. Premda nisu imale odgovarajuće prozore ni ventilaciju, to su bile prve pasivne kuće.
Naime, i u Europi je u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću vladala nestašica drva zbog intenzivnog krčenja šuma za ogrjev. Za ostatak Europe rješenje je bilo vađenje ugljena, međutim kako na Islandu to nije bilo primjenjivo, inventivni Islanđani ubrzo su shvatili da dobro izolirane kuće ne zahtijevaju velike količine topline.
Istraživački brod "Izvor" Fridtjofa Nansena iz 1883. godine još je jedan primjer pasivne gradnje. "Izvor“ je bio potpuno funkcionalna "pasivna kuća“. Bokovi broda bili su premazani katranskim premazima, nakon toga nalazio se prostor ispunjen plutom i lamperija, zatim debele naslage izolacijskog materijala, linoleum i na kraju unutarnje obloge. Strop u salonu i kabinama bio je debljine 15 centimetara. Svjetlarnik koji je zapravo bio najizloženiji hladnoći bio je zaštićen trima staklenim površinama, jednom iza druge. Bez obzira na vanjsku temperaturu od -22 °C ili +22 °C, posada na brodu nije imala potrebu za paljenjem vatre u peći.
DHT energetska kuća nulte potrošnje noviji je primjer temelja pasivne gradnje. Na tehničkom sveučilištu u Danskoj sustavnim provođenjem simulacija i optimizacijom dizajna na kraju je izgrađena prva kuća nulte energije. Ta je kuća i dalje u funkciji kao kuća za goste sveučilišta i svi njezini pasivni sustavi rade. Kako sustav za solarnu energiju nije zamijenjen nakon kvara, cilj kuće nulte potrošnje energije usmjeren je prema niskoenergetskoj kući.
Paralelno s postavljanjem temelja pasivne gradnje u Americi i Skandinaviji krenuo je razvoj energetski učinkovitih građevina u Njemačkoj. Super izolirana eksperimentalna kuća sagrađena je 1974./1975. godine i bila je opremljena kontroliranom ventilacijom, toplinskim izmjenjivačima, solarnim tehnologijama i dizalicama topline.
Provedena studija pokazala je veliki potencijal za uštedu energije od 10 do 20 posto za Europu i Ameriku i dokazala da su takve mjere važan korak na putu prema energetskoj učinkovitosti. Američka izgradnja super izoliranih kuća tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća bila je vrlo blizu pasivnih kuća i pružila je izvrsne temelje za niskoenergetske i pasivne kuće u Europi.
U Coloradu je izgrađena dobro izolirana solarna pasivna kuća na nadmorskoj visini od 2164 metara, u čijem je zimskom vrtu posađena tropska vegetacija, a grijanje je rijetko uključeno.
Sva prikupljena iskustva potvrda su da pasivne kuće ne služe samo kao predmet istraživanja nego i mogući energetski standard u budućnosti.
Pasivna kuća u Darmstadtu u Njemačkoj predstavlja jednu od prvih suvremenih pasivnih kuća izgrađenih u Europi. Kuća se sastoji od četiriju stambenih kuća u nizu koje imaju 27,5 cm toplinske izolacije na vanjskom zidu i 45 cm na krovu. Prozori imaju izolirane okvire i posebno su dizajnirani upravo za upotrebu u pasivnoj kući. Potrošnja energije u toj pasivnoj kući iznosi 10 kWh/m² godišnje i uštede u usporedbi s tradicionalnim kućama iznose više od 90 posto. Mjerenja i istraživanja provedena na tom objektu temeljni su dio dokumentacije o izgradnji pasivnih kuća.
Znanstveno-teorijske temelje pasivne kuće postavio je fizičar dr. sc. Wolfgang Feist koji je ujedno i voditelj prvoga svjetskog Instituta za pasivnu kuću koji je utemeljen 1996. godine u Darmstadtu.
Teorija o pasivnim kućama rezultirala je energetski učinkovitom arhitekturom koja omogućuje znatno povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje potrošnje, uz samo 10 do 20 posto veća ulaganja prilikom izgradnje.
Izvor: domosfera.hr
